Tužno je kad ljudi koji su ti dali toliko uspomena – postanu uspomena.

Njega sam upoznala pretprošlo ljeto.. Bio je jedno lijepo iskustvo, jedna dobra lekcija koju ću uvijek pamtiti.
Sjećam se da sam sjedila na stadionu, tipkala sms poruku prijateljici, onako, bezveze preletila pogledom ispred sebe, i ugledala njega, taj njegov klošarski hod, sav u adidas fazonu. Privukao mi je pažnju. Nije bio sam. Ali kao da jeste. Nisam primjećivala nikog drugog. Pratili smo se pogledom. Nisam trepkala. Očekivala sam neki smiješak, međutim ne. Prošao je pored mene dosta ozbiljan, kao što kažu “mrtav hladan”.
Možda me nije gledao na isti način ?
Možda sam pogrešno shvatila ?
Našla sam ga na fb-u, i dodala. Prihvatio je. Narednong dana, imala sam šta vidjeti. Njegov lajk na mojoj profilnoj. Šta bi to sad trebalo da znači ? Neki znak za nešto ? Ma ne. Ne vjerujem.
Međutim, nakon nekoliko dana, i javio mi se. Počeli smo voditi razgovore. Dani su prolazili, mi smo se sve više i više upoznavali. Imali smo neke svoje tajne. Postao mi je dobar prijatelj. Jako dobar. Zavoljela sam ga. Voljela sam komunicirat s njim.
ALI…
Osjećala sam nešto. Ne znam šta. Jako čudan osjećaj. Ranije, znala sam mu dati neki dobar savjet oko cura, međutim, kasnije.. Bila sam nekako, da kažem ljubomorna, kad bih vidjela neko srce na njegovom zidu. Zbog čega to ? Pa najbolji mi je prijatelj. Ne bi trebalo to da se dešava. I tako prolazili su dani, sedmice, mjeseci. Moji osjećaji se nisu promjenili. Isti.
Jednog dana prišao mi je i rekao da želi nešto da mi prizna. Neka struja je prošla kroz mene. Mislila sam, “evo ga, pa i on osjeća isto.” Pitala sam ga sva nekako happy, o ćemu se radi. Sjeo je pored mene i rekao: ” Poznajemo se samo 2 godine, a znaam te kao da si mi rođena sestra. Znam šta voliš, a šta ne, znam šta ti smeta, a šta te obraduje, znam tvoj karakter, uvijek si mi se sviđala.” Tresla sam se dok sam ga slušala. Nastavio je, “Ono što želim jeste to, da ti se zahvalim na svakom provedenom trenutku s tobom, na svakom iskrenom savjetu. Ti si moja najbolja prijateljica i uvijek ćeš to ostati. Najviše mi je drago što nekako nema te ljubavne privlačnosti između nas. Volim te .” Sjedila sam. Prestala sam se tresti. Bila sam ukočena. Kao on onog dana, “mrtva hladna”.
Stavila sam mu ruku na rame, i sve mu rekla. Svaki prokleti osjećaj sam mu opisala. Gledao me je svojim malim, okruglim očima, dosta razočarano. Ali tako je bilo najbolje.
Šta se desilo poslije ?
Ništa. Ustvari, jeste nešto. Razišli smo se.
Sada, kad prođe pored mene i ne pogleda me,a ne nešta drugo.

Ali valjda je tako to trebalo biti.
Uvijek će mi faliti.

Komentariši