Ne možeš promijeniti ono što se već desilo, zato nemoj trošiti vrijeme razmišljajući o tome. Kreni dalje i preboli. Gotovo je.

I ipak dođe kraj našeg ljubavnog romana. Razišli smo se. To je zadnja stvar koju smo htjeli, al morali smo. Znači ipak nije trajalo zauvijek ili ?
Znate, mnogo sam ga voljela, kao nijednog do sad. Bio mi je prva istinska ljubav. Volio je i on mene. Znala sam to. Osjećala sam to. Ali..
Ljubavna priča ne bi bila toliko zanimljiva da nema tog ALI, da nema nekih komplikacija. E pa kod mene se baš iskoplikovalo. Znate, ja sam muslimanka, on je srbin. Roditelji su nam se borili jedno protiv drugog. I šta da ja očekujem da mi otac kaže na tu vezu ? Da mi čestita, ili šta ? Iznevjerila bih ga. Razočarala. Kako god hoćete. Kad bi saznao za našu vezu, sve bi se promjenilo, pogotovo naš odnos. Teško je što zbog roditeljevih grešaka, mi, djeca ispaštamo. ŠTA SMO MI KRIVI ? pa i nismo, al ipak snosimo posljedice.
A on i ja, uvijek ćemo biti jedna nedovršena priča. Teško je proći pored njega i samo se pozdraviti. Navikla sam da ga zagrlim, poljubim, čim ga ugledam. Navikla sam da pričam sa njim svako večer, da mu svako večer kažem da ga volim, kao i on meni. Falit će mi, to sigurno. I ne, ipak će ovo trajat zauvijek, jer moja ljubav prema njemu nikad neće prestati. Jer ne može. Poslije svega.

Komentariši