Neka ti jučerašnja pogreška bude današnji učitelj.

Ova godina je posebna za mene.  Do sad, nikad nisam imala osjecaj da se mijenjam. Svaka godina je bila ista, monotona.  Ljudi oko mene su godinama sve drugaciji postajali, odrasliji, zreliji, ali ja sam sebi ostajala ista.

 Valjda polazak u srednju skolu je imao veliki uticaj na mene. Djeca iz grada se drasticno razlikuju od nas, djece iz manjih naselja. To je bio tezak period mog djetinstva, uklopiti se u okolinu.
Sestra mi je uvijek govorila da ne ‘ganjam’ sebi drustvo, neka drustvo ‘ganja’ mene. Bila je upravu. Ali ja je nisam poslusala. Toliko sam se pokusavala uklopiti trazeci sebi prijatelje da sam na kraju ostala bez njih. Htjela sam sa svima biti najbolja.  Prvo polugodiste je bilo katastrofalno. Nisam imala volje ici u tu skolu, nisam imala volje uciti, sve je lose krenulo. Na kraju sam se sprijateljila
s jednom povucenom djevojkom Eminom, s kojom cu postati nerazdvojna.

Ponekad pozelim da vratim vrijeme, da ispravim svoje greske, da krenem iz pocetka.

 Drugi razred je drugaciji. Ignoriram osobe koje mi se ne svidjaju. Medjutim, i dalje nemam svoje drustvo, tu smo samo ja i Emina. Ali to mi vise nije vazno. Ne zelim mijenjati sebe radi nekog drugog. To nije sustina zivota. Najvaznije je biti iskren prema samom sebi, ne slusati druge.
Moje ocjene su mnogo bolje nego u prvoj godini.
Ponekad pomislim, kako bi bilo da sam drugacije naravi, drugacijeg karaktera, kako bih onda zavrsila u toj nedefinisanoj ustanovi. Ceste su noci kada se zatvorim u svojoj sobi i placem u sebi jer sam sama, jer nemam s kim provoditi odmore i radovati se dobrim ocjenama, kao sto vecina mojih vrsnjaka radi. Zar sam uistinu losa osoba, pa me Allah kaznjava ? Cemu sve ovo ?

Te noci su me promijenile. Zeljela sam da se pokazem da nisam takav slabic kao sto se cinim, da se borim za ono sto zelim, da budem najbolja.
Pocela sam citati knjige. Ovo je prvi put da sam uzela neku knjigu da procitam koja nije bila vezana za skolu. Knjigama usavrsavamo nas rjecnik, te sebe kao licnost. 
Knjiga koju citam me je naucila mnogo cemu. Prije svega, postovanju svoje vjere. Pocela sam da klanjam svih 5 dnevnih namaza.
Mnogo cesce mislim o svojim pogreskama koje sam uradila u prethodnim godinama.
Nastojim biti bolja, zelim imati bolji odnos s roditeljima, te cvrscu vjeru u Allaha. Samo se tako nikad vise necu osjecati usamljeno. A prijatelja ce biti.

Komentariši